| < | ožujak, 2006 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
-blog samo za odabrane...:P
Boss321Blog
gimnazijskiforumbj
VenclovBRLOG
Moje slikice
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
tko sam ja....?
*hm...ja sam jedna 16-o godišnjakina...koja na svijet gleda kao na nešto malo i slatko...recimo kao na sladoled==>koji je loš ako ga konzumiraš previše... :)
rođena:18.06. 1989
*blizanac u horoskopu... :P
*Obožavam svoje prijatelje...i u njima se pronalazim... i vojim ih naj naj naj naj više na svijetu!!!!!!
Sanela,Sara,Ines,Drvena,Mateja,Aca,Boris,Ivan,Bruno,HENC!! (kojem sam NAPORNA),Igor-koji priča da sam Hencu naporan...i koji mi ga hoće uzet:)....Cila,Bojana,Mirta...SVE VAS JAKO VOOOOJIM!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
*a kad nema prijatelja tu su PEPPERSI....oh da...slušam RHCP već 6 godina i imam sve albume...obozavam ih...
*i da moram vas upozorit,da sam nekad ljuta i živčana....pa za 10 minuta sretna kao mala beba...A neee ne radi se o pms-u... :P
rhcp lady
POREČ 2006 :)
- 16:26 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
|
I tako dakle....došao je i taj dan da se pohvalim da idemo na državno iz atletike odnosno kros... Moja Ines,Karla i ja===>to je ta ekipica...TRI DAAANA ,jedva cekam...znači to je 3.,4.,5.,04,bit ce nam prekrasno e a da vidite kakav nas hotel čeka....ajme......:) I valjda cemo ulovit neke komade,a i nisu naši rukometaši za bacit...da,da tehnička dečki idu s nama...:) Postat cu neke slikice kad se vratim,bez brige:) A valjda cemo i neku medaljicu uhvatit...:P |
iskrenost i sve vezano uz to
- 22:21 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
|
U današnjem svijetu ljudi izbjegavaju bit iskreni...možda zato što je svijet sam po sebi dosta okrutan,ružan i hladan i istina je zadnje što bi nam trebalo u životu...ili jednostavno želimo ic putem manjeg otpora,pa nam je laž lakša opcija.Ali opet znate li onaj osjecaj potpunog olakšanja kad izgovorite istinu,kad vam je savjest cista i kad navecer mirnog srca legnete u krevet...pa zar je moguce da ce se sve manje ljudi tako osjecati.Zar smo postali žrtve laži i nevjere??ja zbilja ne znam kome mogu vjerovat više,danas svatko radi za sebe...ne mari za druge...Baš sam tužna,u takvoj sam situaciji da mi je glava pretrpana raznim tuđim uvjerenjima,lažima,istinom....sve se to pomješalo...žalosno baš.A možda je to samo jedno razdoblje te godine 16,17....nadam se da ce to sve proći... Ja jednostavno ne razumijem što je u ljudskoj prirodi da te tjera da pričaš ne istinu o drugim ljudima...zapravo zašto bi ja pričala laži o drugima?kakve bi koristi imala od toga?Ne razumijem takve ljude...super mi je ona poslovica "Što ne želiš da rade tebi,ne radi drugima"...tako nekako glasi,slično mislim...:)-ali poanta je očita... Zato ja smatram da se istinom treba služiti što je više moguće,ja znam da je laž ponekad neophodna i da ju nekad stvarno trebamo,ali to su te sos laži koji bi trebali koristit samo PONEKAD.... Izgubljena sam skroz.....baš sam tužna..:( |
bez naslova
- 18:28 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
14.02.2006. cu pamtit cijeli život-ali doslovno!Ne,nije zbog mnogobrojnih poklona s kojima su me obasipali obozavatelji za Valentinovo (btw-nisam dobila ni jedan) vec mi je jedan covijek promijenio pogled na život... Ma što je meni značila rečenica "Trud se isplati"-apsolutno nikad ništa...ta mi je recenica djelovala toliko isprano da je jednostavno gubila na važnosti... Ali kad netko cijeli život posveti samo jednom cilju,kad se svih 27 godina redovito odricao svega što se hrpa nas nikad ne bi mogla,e to je stvarno nešto posebno...I uz to doživjeti hrpu neuspijeha,ozljeda i svega lošega za jednog sportaša...I ta sva patnja mu se vratila u najlijepšem mogucem obliku-u obliku srebrne olimpijske medalje.A kakav je osjecaj kad su te svi prekrižili i kad više nikome nije stalo do tebe....ma do ničega vezanog sa tobom?Očajan,odvratan??mislim da je i to preblago receno...Sad si ja ne mogu zamislit kakvi su to čelični živci,kakvu to osobnost moraš posjedovat da jednostavno takve nemoralne ljude ignoriraš?I još uz sve to imaš sestru koja definitivno najbolja skijašica na svijetu i cijeli život si praktički u njezinoj sijeni...Ma nema sumlje on je Bog,takvog sportaša s takvom voljom je teško naci.Ja sam to tako emotivno proživjela,iako znam da nisam jedina. E sad,mene zanima kakav je to osjecaj kad u životu napraviš nešto cemu si uvijek težio,nešto što o čemu si sanjao cijeli život?e pa....nadam se da cu i ja jednog dana znati kakav je to osjecaj...iako ja sam skromnija OI nisu moj cilj,niti su ikad bile.Ali sad se tu javlja ljudska priroda kojoj nikad nije dosta,što kad osvojiš svoj mali vrh,zar se čovijek osjeća izgubljeno?mislim kad sa 27 godina ostvariš nešto za cime si težio cijeli život,da li bi se netko u takvoj situaciji trebao opustiti i mirno spavati cijeli život?zanimljiva situacija...ali ne sumljam ja u Ivicu==>imat ce on još svojih ciljeva koji ce biti ispunjeni,jer on je takav on je utjelovljenje savršenog sportaša savršene ambiciozne osobe,koja je u stanju napraviti baš sve...OBOŽAVAM GA!!!! |
flert....
- 23:38 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
|
===>eh da....dobar stari flert....poznat je ljudima stotinama godina unazad,ali u zadnje vrijeme je nešto jako popularan.Ono sex bez obveze ili obično barenje u šk wc-u je postalo normalna stvar....A gdje su emocije nestale?mene je strah da će se sve to izgubit...da neće više biti osjećaja...i svih onih leptirića u trbuhu...ma joj....to su divni osjećaji!!!! -ali ne....to je sve danas poludjelo...pfff... -mislim mene jedan dečko užasno fizički privlači,ali....ma joj....teško bi prihvatila činjenicu da bi ga već sljedeću subotu vidjela sa drugom.Ja sam takva i ne želim se mijenjat....možda nisam za 21. stoljeće ??ja sam navikla na osjećaje i da sad bi mi netko rekao POKOPAJ SE!!!IMAŠ LOPATU KOD DOMARA IZA ŠKOLE!!!joooj... -ja se ne želim mjenjat...želim bvoljet i biti voljena!!Želim da se moji osjecaji jednako uzvrate...pa zar tražim previše???Ili možda na krivom mjestu...ne znam.... |
...i da...
- 13:27 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
|
Nešto mi se stvarno čudno dogodilo ovu subotu popodne....hodam svojom najdražom ulicom u Bjelovaru-Henbrangova...tom ulicom hodam vec 16-ak godina...i sve se to događa rutinski...zapravo nikad nisam gledala oko sebe,nikad nisam razmišljala o njoj...samo sam prolazila-uzimala sve zdravo za gotovo.I jučer,sam bila sama...i u jednom trenutku sam stala na trenutak te zapravo shvatila neke stvari koje tamo stoje godina i godinama...ljude koji su tamo od mog rođenja,ali i prije... -osjecala sam se čudno,zapravo ne mogu definirat taj osjećaj...zapitala sam se,pa koliko toga sam ja zapravo propustila iz istog razloga...jer nisam doživljavala stvari oko sebe...to me sad tako muči.. ===>evo ga,opet bi mogli dojam da sam sebična,gledam/doživljavam samo on što je meni potrebno...joj... Jednostavno strah me je da ću srljat kroz život i propustit možda nešto zbog čega će mi biti žao...ali zapravo da li je uopće moguće živjeti život punim osjetilima??Zar je moguće biti svjestan svega što se događa oko tebe...eh da....možda su umjetnici jedni od tih-njih male stvari inspiriraju da naprave najveća i najlijepša djela na svijetu... -koliko toga lijepoga se moglo dogodit da su ljudi samo malo drugačije gledali na svijet,da li ste se ikad zapitali kako bi bilo da je Hitler gledao na svijet mojim očima ili vašim....da li bi usmrtio 7 milijuna židova?? -frustrirana sam kad vidim kako ljudi razmišljaju pa se zapitam,zašto ne razmišljaju kako i ja??čemu mrziti druge...zar ne bi bio jednostavnije voljeti druge i sebe?? |
životno pitanje.....?ili ipak nee...??:blink:
- 17:34 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
|
Sigurna sam da ste se 10000 puta našli u ovoj situaciji...koliko ste puta bilo suočeni sa činjenicom da morate birat između prijatelja i voljene vam osobe...hm...da li otići s prijateljima van i dobro se zabaviti jer njih poznajete godinama ili provesti ugodnu večer sa vašom boljom ili gorom :D polovicom... Eh ja sam shvatila da nikad neću stavljat voljenoga ispred prijatelja,joj znam,znam...."nikad ne reci nikad"...ali kad je tako.Mislim,kad moja prijateljica odbije šetnju i ugodan razgovor samnom..i ode s osobom koju pozna mjesec dana,zapitam se koliko je ona spremna riskirat kad sam ja u pitanju.I da li joj uopće nešto i značim?Zar sam ja tražila previše?Stvarno kako li se samo ljudsko društvo pokvarilo...ajme...pa meni to nije jasno...ljudi su postali tako plitki,ne razmišljaju... A znate što najviše mrzim???kad se kaju...pa kad mole da im oprostiš!E to mi je nešto najgore,ono pužu,preklinju....e milo moje šta nisi o tome prije razmišljala??Naravno da im oprosti,pa ljudski je griješit...ali uvijek i treba vremena... Ne kažem ja da sam svetica i da ne griješim,ali pokušavam biti što opreznija sa prijateljima,jer oni su mi najveće blago...oni su moja apsolutna sloboda...oni se prilagođavaju meni i čine me sretnom...===>joooj...ovo je možda bilo previše-moža de na trenutak pomislili da sam sebična,ma neee,nije to.Jednostavno oni se prilagođavaju meni,a to ne znači da se ja ne prilagođavam njima,mi se jednostavno razumijemo.Jer idemo bit realni-sigurno znaju hrpu više stvari o meni nego moji roditelji... a milijun smo stvari prešli zajedno i probali neke nove.... :D np:the doors-touch me |
joj..... :(
- 18:22 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
|
i da....ono nisam u depresiji ali slušam GLORIA GAYNOR - I Will Survive....to me jako podsjeća na jednog dečka... ===>i tako krece današnja priča,koja se na neki način nadovezuje na jučerašnju...Zašto jednostavno ne možemo SVI BITI SRETNI??Zašto Sanela ne može biti s Majerom...i imam 100 takvih slučajeva...:( Ono sve bi bilo tako jednostavno ali neee mora biti komplicirano...život bi bio puno jednostavniji da se sretno zaljubimo i živimo s tom osobom cijeli život...ali opet ima nešto u toj "nesreći"-možda je to načim da upoznamo sami sebe ,da vidimo svoje granice tj da jednostavno i patimo u životu,jer znaš kako kažu -moramo proć to trnje i kamenje...to nam je životna filozofija... I živcira me kad kažu "Rođen je pod sretnom zvijezdom"....ma za Boga miloga...kakva sretna zvijezda...nema je-sve ovisi o nama,da li ćemo biti sretni.....RISKIRATI!!!!!!!Eh da to je ključna riječ današnjeg posta...ma koliko nas riskira???hm....svi bi zdravo za gotovo!e nema mili moji...od sad sam čvrsto odlučila riskirat ću....ma riskirat cu u svemu-jer kako bi moja Ines rekla-"Keka,nemaš šta za izgubit!!" Dosta mi je sjedit prekriženih ruku...nema smisla,a i nekaže se bezveze-samo se jednom živi...jel tako?? Go on now, go walk out the door Just turn around now ('cause) you're not welcome anymore Weren't you the one who tried to hurt me with goodbye Did I crumble Did you think I'd lay down and die? Oh no, not.I. I will survive Oh as long as I know how to love I know I'll stay alive; I've got all my life to live, I've got all my love to give and I'll survive, I will survive. Hey hey. ===>i ma koga briga za Matka...ali moram mu zahvalit-jer sam naučila što to znači patit...ispisala sam jednu stranicu u svojoj životnoj filozofiji zahvaljujući njemu...eh da... |
zašto?????:(
- 23:02 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
|
Zašto svaki čovijek misli da je baš on najvažniji,da je baš on uvijek u pravu,da je baš on izabran,da je drugačiji od drugih,zašto misli da je vrijednij,da njemu pripada više-svega,zar nas rođenje i smrt ne izjednačuju,snaga tijela,zar to išta znači????cipele sat auto.....zar to išta znači?zašto biti bahat-sam sebi vazan,biti čovijek,to je tako veliko i tako krhko.....Zašto toliko budala na svijetu,možda zbog ravnoteže u svemiru?zašto nismo sretni,a tako je malo potrebno..... BUDITE JEDNOSTAVNI-BUDITE SVOJI -evo u zadnje vrijeme su svi ne sretni,depresivni....ono meni je to previše....jednostavno osjecam se jadno jer nikome ne mogu pomoć...a opet oni utječu na mene-sva ta negativna energija prelazi na mene...i onda dolazi do kaosa u mojoj glavi,pa onda puknem...lijepo se izderem na nedužne ljude,pa sam onda u još vecoj depresiji jer sam povrijedila nekoga do koga mi je stalo...i tako to sve ide u krug.I kad se nekako-jedva iščupam iz te kolotečine...opet me neki vir primi i povuče natrag...STRAŠNO..... |
hm...nešto za početak.... :)
- 21:45 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
|
Ajme započeti pisati blog dana kad je uhvacen najveci kriminalac Republike Hrvatske i nije mala stvar...ne želim ulaziti u to,naime oni koji me poznaju su zasigurno iznenađeni jer je meni politika prioritet u životu...i volim/OBOŽAVAM filozofirat i razgovorat o svemu.:) Ali jednostavno ne želim ulaziti u tu osjetljivu temu samo iz jednog razloga jer bi mogla nekoga uvrijedit iako mi to ne bi bila namjera... Glupo mi je pisat sad nesto o sebi jer sve bitno cete saznat citajuci blog...eh da...ako ne budem bila ljena i ne pisala redovito...:) ...i tako da...ljudi citamo seee!!!! |